Društvena svijest Hrvatske za RTL: Uz nisku razini povjerenja u sredstva masovne komunikacije, tradicionalni mediji su bolje prošli od „novih“ medija
Promocija plus je ekskluzivno za RTL provela veliko istraživanje o društvenoj svjesti u Hrvatskoj. Istraživanje će biti predstavljeno u nekoliko tematski blokova u RTL-ovim emisijama.
Koliko se vjeruje medijima u Hrvatskoj? Kojim se medijima najviše, a kojima najmanje vjeruje? Kakve su generacijske, spolne, obrazovne i regionalne razlike u razini povjerenja u pojedine medije? Ima li kakvih zakonitosti u načinu konzumacije medija i medijskih sadržaja? To je dio pitanja na koje odgovore donosi prvo veliko hrvatsko istraživanje o stanju društvene svijesti („slika nacije“) koje je tijekom svibnja i lipnja ove godine provela agencija Promocija plus ekskluzivno za RTL Hrvatska.
Mediji u Hrvatskoj iz kojih naši građani informiraju o događajima oko nas, u zemlji i svijetu, u prosjeku uživaju relativno nisku razinu povjerenja. Ta se razina kreće od najviših 28,1% koju bilježi radio do najnižih 9,8% koliko je zabilježeno za društvene mreže. Prosječno gledano, tradicionalni mediji (TV, radio i tisak) bilježe nešto višu razinu povjerenja od novijih medija (news portala, društvenih mreža i youtube).
Televizija, i dalje najprisutniji medij masovne komunikacije u našoj zemlji bilježi, 26,5% povjerenja hrvatskih građana, uz 29,1% onih koji nemaju povjerenja u ovaj najčešći medij u hrvatskim domovima, ali i izrazito visok udio od 43,2% onih koji imaju podijeljen odnos prema televiziji (niti vjeruju niti ne vjeruju) i 1,3% bez stajališta. Veća razina povjerenja u televiziju bilježi se među ženama nego muškarcima (28% prema 24,9%). Među najstarijom populacijom je zabilježena i najviša razina povjerenja (41,2%), kao i među najslabije obrazovanim (36,7%). Najmanja razina povjerenja u televiziju zabilježena je u Dalmaciji (18,3%), a najviša u zagrebačkoj regiji (29,4%).
Radio, medij kojem su još prije 70 godina pripisivao kraj, bilježi nešto veće povjerenje od svog mlađeg medijskog brata, 28,1%. Istovremeno radio je zabilježio i 26,9% onih koji mu ne vjeruju uz 39,9% s podijeljenim odnosom i 5% onih koji nemaju stajalište. Nema značajnijih razlika u odnosu muškaraca i žena prema radiju, dok se najviša razina povjerenja i u ovom slučaju bilježi među najstarijom populacijom (39,2%) i među najslabije obrazovanima (32,2%). Veća razina povjerenja zabilježena je u regijama Sjeverna Hrvatska (31,9%), zagrebačkom području (31,3%) i Sjevernojadranskoj regiji (30,5%).
Dnevne novine, najstariji živući medij masovne komunikacije, bilježi manju razinu povjerenja od dva starija medijska brata. One su brojčanik povjerenja zaustavile na niskih 22,1% uz 32,9% onih koji ne vjeruju dnevnim toskovinama i 39,3% s podijeljenim odnosom (niti vjeruju niti ne vjeruju dnevnim novinama) i 5,7% onih koji nemaju stajalište. Muškarci imaju višu razinu nepovjerenja u dnevne novine od žena (36,2% prema 29,9%). Razina povjerenja je dobno uvjetovana, jer se najniža razina povjerenja bilježi među najmlađima (14,6%), a najveća razina među najstarijima (33,4%). Veću razinu povjerenja dnevne novine bilježe među najslabije obrazovanima (28,8%), te među populacijom sa zagrebačkog područja (26,1%).
Tjednici i magazini, izvedenice dnevnih tiskovina, bilježe još nižu razinu povjerenja (svega 12%), uz visokih 41,5% onih koji ne vjeruju ovim medijima. Nepovjerenje je češće zabilježeno među muškarcima nego ženama (46,3% prema 37,2%), te u dvije mlađe dobne skupine (46,6% među onima do 30 godina i 46,7% od 31 do 40 godina). Iz dobne strukture povjerenja i nepovjerenja prema tiskovnim medijima (dnevnim i periodičkim) dade se naslutiti kako će se kriza tiskovnih medija u našoj zemlji, s protokom vremena i zadržavanje sadašnje tendencije povjerenja, još i dodatno produbiti.
Opći informativni portali i informativni portali dnevnih novina kao noviji izvori informacija u masovnoj komunikaciji, općenito bilježe nižu razinu povjerenja od svojih starijih uzora. Tako informativni portali kojima su izdavači dnevne novine bilježe veće povjerenje i od svojih tiskovnih izdanja, ali i svog generičkog konkurenta (opći news portali). Portali u vlasništvu dnevnih novina bilježe povjerenje od 17,3% u odnosu prema 13,9% za samostalne news portale. U oba slučaja zabilježen je i relativno visoki udio ispitanika koji nemaju stajalište (12,7% i 13,6%), i to među starijom populacijom i najslabije obrazovanima (koji ujedno i najmanje koriste nove medije kao izvor informiranja).
Niža razina povjerenja zabilježena je i za dva posljednja i novija izvora informiranja među masovnim medijima: društvene mreže (9,8%) i Youtube kanal (12,3%). U ovom se slučaju još vidljivije uočavaju generacijske razlike kako u razini povjerenja i nepovjerenja, tako i u udjelima ispitanika bez stajališta o ovim medijima (gdje ponovo dominiraju najstarije dobne skupine i najslabnije obrazovani).
Drugo važno područje istraživanja u ovom dijelu oko medija odnosi se na način konzumacije medijskih sadržaja. Kad je riječ o načinu korištenja medijskih informativnih sadržaja, često se može čuti izjava „Čitam samo naslove članaka“. To je pojava koju češće bilježimo među najmlađim ispitanicima, te među onima slabijeg obrazovanja, a regionalno promatrano u obje jadranske regije (Dalmacija i Sjevernojadranska, gdje izjava „prelistati novine uz jutarnju kavicu“ češće znači pogledati samo naslove nego čitati tekstove članaka). Druga česta izjava koja se odnosi na medijske sadržaje „Dugački članci me ne privlače na čitanje“ češće vrijedi među muškarcima nego ženama, u najmlađoj dobnoj skupini (ispod 30 godina), koji žive na zagrebačkom području. Društvene su mreže jednako važne za informiranje kao i tradicionalni mediji češće za muškarce, iz dvije najmlađe dobne skupine (do 30 i 31-40 godina), sa srednjim obrazovanjem, sa zagrebačkog područja. Kod kuće više gleda televiziju nego što koriste Internet žene, ispitanici iz najstarijih dobnih skupina (stariji od 60 godina), najslabije obrazovani, te češće žive u Središnjoj i gorskoj Hrvatskoj i na Sjeveru Hrvatske. Mobitel je jednako važan ili važniji izvor informacija kao i televizija ili novine nešto češće za muškarce nego žene, za ispitnike iz dvije mlađe dobne skupine (do 40 godina), za najobrazovanije sugrađane, te ispitanike koji žive na zagrebačkom području i u Sjevernojadranskoj regiji. Generacijske i obrazvone razlike se posebno uočavaju u platformama na kojima hrvatski građani gledaju filmove i serije. Tako filmove i serije znatno češće na TV-u gledaju stariji od 50 godina, dok ove zabavne sadržaje mlađi sugrađani znatno češće od starijih gledaju na raznim novim internet platformama. U spolnoj distribuciji nema značajnijih razlika između muškaraca i žena prema izvoru emitiranja serija i filmova, ali se zato značajno uočavaju razlike prema obrazovanju, gdje se slabije obrazovani znatno češće orijentiraju prema TV-u kao mediju za gledanje filmova i serija u odnosu na najobrazovanije među kojima su češće prisutne novije platforme. Ova se razlika značajno uočava i prema veličini naselja, pri čemu je gledanje filmova i serija na TV-u znatno češće prisutno u domovima iz manjih naselja, za razliku od najvećih urbanih središta u kojima je gledanje zabavnih sadržaja znatno češće rezervirano za nove platforme.
Sveukupno gledajući, kako u odnosu povjerenja prema sredstvima masovnih komunikacija tako i prema načinu konzumacije medijskih sadržaja, uočavaju se značajne generacijske razlike, koje su često u ovisnosti i s visinom obrazovanja, ali i veličinom naselja i regijom u kojoj žive naši sugrađani.
*Istraživački projekt Društvena svijest u Hrvatskoj provodeno je između 23. svibnja i 15. lipnja 2022. godine na 1054 ispitanika iz cijele Hrvatske metodom terenskog istraživanja osobnog intervjua u kućanstvu ispitanika (CAPI - kompjutorski potpomognuto osobno intervjuiranje). Uzorak je slučajan, stratificirani (prema regijama, županijama i veličini naselja), reprezentativan uzorak ispitanika starijih od 18 godina. Odstupanja strukture uzorka od strukture ukupne populacije po spolu, dobi i obrazovanju su naknadno korigirana metodom ponderiranja. Standardna greška ukupnog uzorka: ±3,02% uz razinu pouzdanosti od 95%. Istraživanjem su obuhvaćeni ispitanici iz 316 naselja iz svih županija.
