DRUŠTVENA SVIJEST HRVATSKE ZA RTL: VISOKA RELIGIOZNOST ALI I VELIKO NESLAGANJE S NEKIM VJERSKIM NORMAMA
Promocija plus je ekskluzivno za RTL provela veliko istraživanje o društvenoj svjesti u Hrvatskoj. Istraživanje će biti predstavljeno u nekoliko tematski blokova u RTL-ovim emisijama.
Koliki udio hrvatskih građana je religiozno, a koliko ih pripada nekoj od vjerskih konfesija? Koliko često religiozni građani odlaze na vjerske obrede? Ima li generacijskih, spolnih, obrazovnih, regionalnih i konfesionalnih razlike u odnosu prema nekim vjerskim normama? Koliko hrvatskih građana koristi različita vjerska i duhovna „pomagala“ i predmete u životu? To je dio pitanja na koje odgovore donosi veliko hrvatsko istraživanje o stanju društvene svijesti („slika nacije“) koje je tijekom lipnja ove godine provela agencija Promocija plus ekskluzivno za RTL Hrvatska.
Prema popisu stanovništva izrazito je visoki dio populacije pripada nekoj od vjerskih konfesija (u tri posljednja popisa stanovništva taj se udio kreće iznad 90 posto). Međutim, u popisu stanovništva nije utvrđena i udio religioznih hrvatskih građana, odnosno udio građana koji vjeruju u Boga. Prema rezultatima istraživanja o društvenoj svijesti ta je razina niža od konfesionalne identifikacije, te iznosi 69,2% (gotovo identičan rezultat kakav je zabilježen i prije tri godine, kad je iznosio 69,3%). Pri tom je uvjerenih, čvrstih vjernika 14,2% (prema 17,3% iz 2022. godine), dok se 21,2% građana smatra religioznim (u odnosu na 21,2% prije tri godine), uz još 30,1% vjeruje u Boga, ali ne i sva religijska pravila (prema 30,7% iz istraživanja u 2022. godine). Ostatak populacije koje nije religiozno najčešće se izjašnjavaju da su ateisti (sada 9,4% prema 6,6% iz 2022.), uz 5,3% agnostika (3,3% u 2022.) ili su ravnodušni prema religiji i duhovnosti (5,2% prema prijašnjih 6,5%). Onih koji nisu sigurni vjeruju li u nešto ili ne je 2,8% (prethodno 4,5%). Protivnika religije je 2,4% populacije (prethodno 2,2%), dok ih 2,3% nije željelo odgovoriti.
Žene su nešto češće religiozne u odnosu na muškarce (74,1% prema 63,8%), a i među starijim građanima je veća koncentracija vjernika u odnosu na mlađe dobne skupine (tri četvrtine starijih od 60 godina). Najmanje religioznih je zabilježeno među najobrazovanijim (60,2%), dok je među najslabije obrazovanima njih znatno više religioznih (78,6%). Najveća koncentracija religioznih je u naseljima ispod 1000 stanovnika (81,8%), a znatno niža u velikim urbanim središtima. U Središnjoj i gorskoj Hrvatskoj je najveći udio religioznih (79%), a najmanje u Sjevernojadranskoj regiji (57%). Zanimljiva je i distribucija po konfesionalnoj pripadnosti. Pripadnici katoličke konfesije su se izjasnili da su religiozni u 86,1% slučajeva, pravoslavni u 69%, islamske 87,3%, dok su ispitanici koji se izjašnjavaju da nisu pripadnici niti jedne vjeroispovjesti religiozni u svega 0,8% slučajeva.
Suvremeni način života je utjecao na učestalost odlazaka na vjerske obrede kod religioznih građana. Tako svaki dan vjerske obrede upražnjava svega 1,1% populacije (isto kao i prije tri godine), a tek 11% u tjednoj dinamici (prije tri godine 11,3%). Prigodnih, blaganskih odlazaka je najveći udio u ukupnoj populaciji (19,7% prema 19,5% iz 2022. godine). S druge strane nereligiozne osobe najčešće ne odlaze na vjerske obrede nikada (19,3% od ukupne populacije), ili gotovo nikada (18,8%).
Unatoč visoke razine religioznosti populacije, uočava se relativno niska razina slaganja s tvrdnjom prema kojoj je utjecaj katoličke crkva na društvo u Hrvatskoj dobar. Svega 31,6% populacije (prema 29% iz 2022.) se slaže s tom tvrdnjom, uz 27,5% koji se niti slažu niti ne slažu, te visokih 37,3% koji se ne slažu s tom tvrdnjom. Najveća razina neslaganja zabilježena je u dobnim skupinama do 40 godina (42,4%), dok se s druge strane s tom tvrdnjom najčešće slažu u starijim dobnim skupinama. Skoro polovica (44,8%) najviše obrazovanih se ne slaže s tom tvrdnjom, a velika razina koncentracije slaganja zabilježena je Slavoniji.
Još je izraženije neslaganje s tvrdnjom „Katolička crkva u Hrvatskoj treba imati utjecaj na politička zbivanja u državi“ (64% prema 68,3% iz 2022. godine). Udio protivnika je veći među populacijom u dobi od 30 do 50 godina (oko dvije trećine), među visokoobrazovanim (75,3%), te najviše u Središnjoj i gorskoj Hrvatskoj (75,2%).
Najveća razina slaganja u cijelom istraživnaju, u kojemu je bilo više od 100 različitih tvrdnji iz raznih područja društvenog života, zabilježeno je za jednu univerzalnu, humanu i civilizacijsku trvdnju prema kojoj je važno jesi li dobar čovjek, a ne koje si vjeroispovijesti (93,1% slaganja s tvrdnjom, u odnosu na 94,8% iz istraživanja 2022. godine), s ravnomjernim i razmjernim distribucijom u svim sociodemografskim skupinama.
Tvrdnja koja se može čuti u raspravama religioznih i nereligioznih je ona koju često koriste religiozni građani „Bez vjere u nešto veće od čovjeka, bio to Bog ili nešto drugo, život nema smisla“. S tom se tvrdnjom slaže 45,9% ispitanika (prije tri godine 44,7%), uz 29% onih koji se ne slažu s njom (dominatna koncentracija neslaganja je među nereligioznim građanima, ali i značajan udio religioznih se ne slaže s tom tvrdnjom). Žene se češće slažu s tvrdnjom od muškaraca (46,9% prema 44,9%). Mlađi od 40 godina znatno rjeđe podržavaju tvrdnju u odnosu na sugrađane starije od 70 godina (39% prema 52%). Najčešći zagovaratelji ovakvog stajališta su najslabije obrazovani (63,3%), te građani koji žive u zagrebačkoj regiji i na sjeveru zemlje.
Više je građana koji se slažu sa zaređivanjem žena za svećenice (sada 51,9% prema 45,2% iz 2022. godine). Protivnika zaređivanja žena je sada 19,9% (prema prethodnih 23,4%), uz 38,2% koji su neopredjeljeni ili nemaju stajalište o tome (ili ga ne žele izreći). Žene su češće zagovornice zaređivanja svećenica nego muškarci (56,6% žena prema 46,6% muških zagovaratelja).
Seks prije ili izvan braka je grijeh za svega 13,1% građana (prije tri godine 9,1%), dok se s ovim vjerskim učenjem ne slaže 69% hrvatskih građana (prema prijašnjih 71,4%). Sliučan je odno zabilježen u oba spola, dok su bitne razlike zabilježene s obzirom na dob (najmlađih se 77,5% ne slaže s ovom vjerskom dogmom, a svega 60% među starijima od 70 godina). Najmanje protivnika ove vjerske dogme je među najslabije obrazovanim (56,2%), a znatno veća koncentracija među najobrazovanjima (75%). Najveća koncentracija zabilježena je u Sjevernojadranskoj regiji (85,7%).
Kontracepcija je prošla još i lošije, sa svega 8,6% građana (prema 7,9% iz 2022.) koji se slažu s crkvenim stajalištem (tvrdnja: „Korištenje bilo kakve kontracepcije je nemoralno“). Veći protivnici takvog učenja o kontracepciji su žene nego muškarci (78,7% prema 70,7%). Čak 83,6 mlađih od 30 godina se ne slažu da je kontracepcija nemoralna (a 62,5% starijih od 60 godina). Među najobrazovanijima 81% građana se ne slaže sa stajalištem o kontracepciji. Građani koji žive u naseljima većim od 100.000 stanovnika bilježe više od 84,7% koji se ne slažu s takvim crkvenim učenjem o kontracepciji. Najveći regionalni udio neslaganja s crkvenim učenjem o kontracepciji bilježi se u Sjevernojadranskoj regiji (85,2%).
Da je masturbacija/samozadovoljavanje dokaz slabosti smatra 12,1% građana (što je znatan rast u odnosu na 7,5% iz 2022. godine), tri petine građana se protivi takvom crkvenom stajalištu (sada 61,3% prema 66,8% iz 2022.), uz 25,6% koji se ni slažu niti ne slažu ili ne žele odgovoriti. Mlađa populacija se znatno češće ne slaže sa stajalištem o masturbaciji (između 68 i 72%), kao i više obrazovani (73,8%), iz gradova s više od 20.000 stanovnika (iznad 69,7%), a najčešće u Sjevernojadranskoj regiji (74%).
Među crkvene norme potpadaju i neke od već predstavljenih rezultata istraživanja u okviru cjeline Obitelj i osobni život. I ti rezultati o odnosu prema braku (izvanbračnoj zajednici; izbjegavanja rastave braka) kao i o pravu žena na prekid trudnoće, uz nalaze koje donosimo u ovoj cjelini Religija i religioznost, pokazuju kako su visoka razina religioznosti i neke od vjerskih normi kod hrvatskih građana u svojevrsnom rascjepu pod teretom suvremenih okolnosti i načina života.
Vjerska uvjerenja nemaju bitan utjecaj na odlučivanje o životu i poslu u 28,1% slučajeva (prema 32,6% iz 2022.), dok 68,4% hrvatskih građana koriste vjerska uvjerenja u različitim područjima života i rada. Najčešće se vjerska uvjerenja koriste u teškim životnim situacijama (19,2%), odgoju djece (17,6%), intimni život (6,7%), poslovne odluke (4,9%), izbor intimnog partnera (4,7%), izbor prijatelja (4,4%), čitanje/slušanje/gledanje medijskog sadržaja (2,7%), mjesta za izlaske i zabavu (2,2%), prehrana (2%), način odijevanja i političke preferencije - izbor stranaka ili/i kandidata (obje po 1,8 posto).
U nekim životnim situacijama ljudi često trebaju i traže pomoć van sebe samog iz područja duhovnosti, tradicionalnih vjerovanja ili novovjekovnih tehnika. Tako je bilo odavnina a tako je i danas u svim krajevima svijeta. A kako je to u Hrvatskoj? Više od pola hrvatskih građana koristi neki predmet, ili ponavlja neki ritual tražeći pomoć ili utjehu, zaštitu nekoga ili nečega izvanjskoga (53,7%). Kad je riječ o građanima koji uobičavaju koristiti ove izvanjske elemente, najučestaliji su sveti predmeti za zaštitu od zlih sila (poput križa, krunice...) i to u 49,4% slučajeva. Na drugom je mjestu, s velikim zaostatkom u odnosu na svete predmete, horoskop (16,8%), osobni rituali za sreću (13,6%), razni predmeti koji ljudima donose sreću (13%), tarot (3,3%), amuleti/amajlije za zaštitu od zlih sila (1,6%). Ispod 1 posto se upražnjavaju posjete vračarama ili gatarama, čarobnicama, ali i prizivanje duhova pokojnika, napitci protiv uroka.
*Istraživački projekt Društvena svijest u Hrvatskoj provodeno je između 5. i 21. lipnja 2025. godine na 1075 ispitanika iz cijele Hrvatske metodom terenskog istraživanja osobnog intervjua u kućanstvu ispitanika (CAPI - kompjutorski potpomognuto osobno intervjuiranje). Uzorak je slučajan, stratificirani (prema regijama, županijama i veličini naselja), reprezentativan u općoj populaciji starijih od 18 godina. Odstupanja strukture uzorka od strukture ukupne populacije po spolu, dobi i obrazovanju su naknadno korigirana metodom ponderiranja. Standardna greška ukupnog uzorka: ±3,02% uz razinu pouzdanosti od 95%. Istraživanjem su obuhvaćeni ispitanici iz 331 naselja iz svih županija.
