Društvena svijest Hrvatske za RTL: Visoka religioznost, ali i veliko neslaganje s nekim vjerskim normama o seksualnosti
Promocija plus je ekskluzivno za RTL provela veliko istraživanje o društvenoj svjesti u Hrvatskoj. Istraživanje će biti predstavljeno u nekoliko tematski blokova u RTL-ovim emisijama.
Koliki udio hrvatskih građana je religiozno, a koliko ih pripada nekoj od vjerskih konfesija? Koliko često religiozni građani odlaze na vjerske obrede? Ima li generacijskih, spolnih, obrazovnih, regionalnih i konfesionalnih razlike u odnosu prema nekim vjerskim normama? Koliko hrvatskih građana koristi različita vjerska i duhovna „pomagala“ i predmete u životu? To je dio pitanja na koje odgovore donosi prvo veliko hrvatsko istraživanje o stanju društvene svijesti („slika nacije“) koje je tijekom svibnja i lipnja ove godine provela agencija Promocija plus ekskluzivno za RTL Hrvatska.
Prema popisu stanovništva izrazito je visoki dio populacije pripada nekoj od vjerskih konfesija (u tri posljednja popisa stanovništva taj se udio kreće oko 95 posto, a za pretpostaviti je da će slične pokazatelje donijeti i novi popis stanovništva čije detaljne podatke i dalje još nestrpljivo čekamo). Međutim, u popisu stanovništva nije utvrđena i udio religioznih hrvatskih građana, odnosno udio građana koji vjeruju u Boga. Prema rezultatima istraživanja o društvenoj svijesti ta je razina niža od konfesionalne identifikacije, te iznosi 69,3%. Pri tom je uvjerenih, čvrstih vjernika 17,3%, dok se 21,2% građana smatra religioznim, uz još 30,7% vjeruje u Boga, ali ne i sva religijska pravila. Ostatak populacije koje nije religiozno najčešće se izjašnjavaju da su ateisti (6,6%) ili su ravnodušni prema religiji i duhovnosti (6,5%). Onih koji nisu sigurni vjeruju li u nešto ili ne je 4,5%, uz 3,3% agnostika. Protivnika religije je 2,2% populacije, dok ih 3,2% nije željelo odgovoriti.
Žene su nešto češće religiozne u odnosu na muškarce (72,8% prema 65,3%), a i među starijim građanima je veća koncentracija vjernika u odnosu na mlađe dobne skupine (84,9% starijih od 70 godina su religiozni, 70,2% iznad 60 godina, dok su mlađi od 30 godina 65,9% religioznih). Najmanje religioznih je zabilježeno među najobrazovanijim (63,6%), dok je među najslabije obrazovanima znatno više religioznih (84,5%). Najveća koncentracija religioznih je u naseljima ispod 1000 stanovnika (77,4%), a znatno niža u velikim urbanim središtima. U Sjevernoj Hrvatskoj je najveći udio religioznih (81,8%), a najmanje u Sjevernojadranskoj regiji (53,3%). Zanimljiva je i distribucija po konfesionalnoj pripadnosti. Pripadnici katoličke konfesije su se izjasnili da su religiozni u 84,9% slučajeva, pravoslavni u 33,4%, islamske 75,5%, dok su ispitanici koji se izjašnjavaju da nisu pripadnici niti jedne vjeroispovjesti religiozni u svega 0,4% slučajeva.
Suvremeni način života je utjecao na učestalost odlazaka na vjerske obrede kod religioznih građana. Tako svaki dan vjerske obrede upražnjava svega 1,2% populacije, a tek 11,3% u tjednoj dinamici. Prigodnih, blaganskih odlazaka je najveći udio u ukupnoj populaciji (19,5%). S druge strane nereligiozne osobe najčešće ne odlaze na vjerske obrede nikada (18,5% od ukupne populacije), ili gotovo nikada (17,8%).
Unatoč visoke razine religioznosti populacije, uočava se relativno niska razina slaganja s tvrdnjom prema kojoj je utjecaj katoličke crkva na društvo u Hrvatskoj dobar. Svega 29% populacije se slaže s tom tvrdnjom, uz 27,1% koji se niti slažu niti ne slažu, te visokih 39,7% koji se ne slažu s tom tvrdnjom. Najveća razina neslaganja zabilježena je u dobnoj skupini od 30 do 50 godina (44,6%), dok se s druge strane s tom tvrdnjom najčešće slažu u dobnoj skupini starijih od 70 godina (43,5%). Skoro polovica (49,4%) najviše obrazovanih se ne slaže s tom tvrdnjom, a velika razina koncentracije neslaganja zabilježena je u najvećim hrvatskim gradovima (iznad 100.000 stanovnika), a regionalno u Sjevernojadranskoj regiji i na području Zagreba.
Još je izraženije neslaganje s tvrdnjom „Katolička crkva u Hrvatskoj treba imati utjecaj na politička zbivanja u državi“ (68,3% prema 16% onih koji se slaže). Udio protivnika je veći među mlađom populacijom (oko 75% u dobnim skupinama do 50 godina), među obrazovanijim (70,2% sa srednjom školom, odnosno 76,1% s najvišim obrazovanjem), te najviše u Sjevernojadranskoj regiji (84,7%). Slična razina protivljenja iznošenja političkih stajališta od strane predstavnika vjerskih zajednica na vjerskim obredima (66,8% protivnika). Ova dva stajališta su zanimljivo uputstvo i kreatorima crkvene politike.
Najveća razina slaganja u cijelom istraživnaju, u kojemu je bilo više od 100 različitih tvrdnji iz raznih područja društvenog života, zabilježeno je za jednu univerzalnu, humanu i civilizacijsku trvdnju prema kojoj je važno jesi li dobar čovjek, a ne koje si vjeroispovijesti (94,8% slaganja s tvrdnjom), s ravnomjernim i razmjernim distribucijom u svim sociodemografskim skupinama.
Tvrdnja koja se može čuti u raspravama religioznih i nereligioznih je ona koju često koriste religiozni građani „Bez vjere u nešto veće od čovjeka, bio to Bog ili nešto drugo, život nema smisla“. S tom se tvrdnjom slaže 44,7% ispitanika, uz 32,4% onih koji se ne slažu s njom (dominatna koncentracija neslaganja je među nereligioznim građanima, ali i značajan udio religioznih se ne slaže s tom tvrdnjom). Žene se češće slažu s tvrdnjom od muškaraca (48,5% prema 40,4%). Mlađi od 40 godina znatno rjeđe podržavaju tvrdnju u odnosu na sugrađane starije od 70 godina (36% prema 59%). Najčešći zagovaratelji ovakvog stajališta su najslabije obrazovani (61,8%), te građani koji žive u Dalmaciji, Slavoniji i Zagrebu s okolicom.
Više je građana koji se slažu sa zaređivanjem žena za svećenice (45,2%), nego onih koji se tome protive (23,4%), uz 31,4% koji su neopredjeljeni ili nemaju stajalište o tome (ili ga ne žele izreći). Nema značajnije razlike odnosa žena prema zaređivanju, ali se zato ta razlika uočava prema obrazovanju gdje su najobrazovaniji znatno skloniji zaređivanju žena u odnosu na najslabije obrazovane (52,7% prema 37,2%). Najrjeđi su zagovornici zaređivanja žena iz manjih mjesta (36,4% u mjestima s manje od 1000 stanovnika), dok se najčešće slaganje bilježi u području Zagreba (57,3%).
Seks prije ili izvan braka je grijeh za svega 9,1% građana, dok se s ovim vjerskim učenjem ne slaže 71,4% hrvatskih građana. Muškarci su češće protiv ovog vjerskog učenja od žena (75,9% prema 67,3%), dok se posebno razlikuju udjeli među najmlađim i najstarijim (82,2% mlađih od 40 godina se ne slaže s ovom vjerskom dogmom, a svega 51,2% među starijima od 70 godina). Najmanje protivnika ove vjerske dogme je među najslabije obrazovanim (50,6%), a znatno veća koncentracija među najobrazovanjima (76,4%). Građani iz urbanih središta većim od 50.000 stanovnika češće su protiv ove vjerske dogme (više od 78%). Najveća koncentracija zabilježena je u Sjevernojadranskoj regiji (77,5%) i na zagrebačkom području (79,3%).
Koncatrepcija je prošla još i lošije, sa svega 7,9% građana koji se slažu s crkvenim stajalištem (tvrdnja: „Korištenje bilo kakve kontracepcije je nemoralno“). Veći protivnici takvog učenja o kontracepciji su muškarci od žena (78,3% prema 75,2%). Čak 85% mlađih od 30 godina se ne slažu da je kontracepcija nemoralna (a 60% starijih od 70 godina). Među najobrazovanijima 81,1% građana se ne slaže sa stajalištem o kontracepciji. Građani koji žive u naseljima većim od 20.000 stanovnika bilježe više od 84% koji se ne slažu s takvim crkvenim učenjem o kontracepciji. Najveći regionalni udio neslaganja s crkvenim učenjem o kontracepciji bilježi se u zagrebačkoj regiji (84%).
Da je masturbacija/samozadovoljavanje dokaz slabosti smatra svega 7,5% građana, dvije trećine se protivi takvom crkvenom stajalištu uz 25,6% koji se ni slažu niti ne slažu ili ne žele odgovoriti. Muškarci su znatno češći protivnici crkvenog stajališta o masturbaciji u odnosu na ženski odnos prema ovoj temu (72,1% prema 62,1%). Mlađa populacija se znatno češće ne slaže sa stajalištem o masturbaciji (između 75 i 77%), kao i više obrazovani (75,1%), iz gradova s više od 20.000 stanovnika (iznad 69%), a najčešće u Sjevernojadranskoj regiji (76,2%).
Među crkvene norme potpadaju i neke od već predstavljenih rezultata istraživanja u okviru cjeline Obitelj i osobni život. I ti rezultati o odnosu prema braku (izvanbračnoj zajednici; izbjegavanja rastave braka) kao i o pravu žena na prekid trudnoće, uz nalaze koje donosimo u ovoj cjelini Religija i religioznost, pokazuju kako su visoka razina religioznosti i neke od vjerskih normi kod hrvatskih građana u svojevrsnom rascjepu pod teretom suvremenih okolnosti i načina života.
Vjerska uvjerenja nemaju bitan utjecaj na odlučivanje o životu i poslu u 32,6% slučajeva, dok 63,9% hrvatskih građana koriste vjerska uvjerenja u različitim područjima života i rada. Najčešće s e vjerska uvjerenja koriste u odgoju djece (17,5%), u teškim životnim krizama (17,1%), intimni život (6,5%), poslovne odluke ( 4,3%), izbor intimnog partnera (4,2%), izbor prijatelja (4,0%), čitanje/slušanje/gledanje medijskog sadržaja (2,6%), način odijevanja (2,2%), mjesta za izlaske i zabavu (2,0%), političke preferencije - izbor stranaka ili/i kandidata (1,6%) i prehrana (1,5%).
U nekim životnim situacijama ljudi često trebaju i traže pomoć van sebe samog iz područja duhovnosti, tradicionalnih vjerovanja ili novovjekovnih tehnika. Tako je bilo odavnina a tako je i danas u svim krajevima svijeta. A kako je to u Hrvatskoj? Više od pola hrvatskih građana koristi neki predmet, ili ponavlja neki ritual tražeći pomoć ili utjehu, zaštitu nekoga ili nečega izvanjskoga (53,1%). Kad je riječ o građanima koji uobičavaju koristiti ove izvanjske elemente, najučestaliji su sveti predmeti za zaštitu od zlih sila (poput križa, krunice...) i to u 57,3% slučajeva. Na drugom je mjestu, s velikim zaostatkom u odnosu na svete predmete, horoskop (16,7%), razni predmeti koji ljudima donose sreću (11,5%), osobni rituali za sreću (8,3%), tarot (2,4%), amuleti/amajlije za zaštitu od zlih sila (1,9%). Ispod 1 posto se upražnjavaju posjete vračarama ili gatarama, čarobnicama, ali i prizivanje duhova pokojnika, napitci protiv uroka.
*Istraživački projekt Društvena svijest u Hrvatskoj provodeno je između 23. svibnja i 15. lipnja 2022. godine na 1054 ispitanika iz cijele Hrvatske metodom terenskog istraživanja osobnog intervjua u kućanstvu ispitanika (CAPI - kompjutorski potpomognuto osobno intervjuiranje). Uzorak je slučajan, stratificirani (prema regijama, županijama i veličini naselja), reprezentativan uzorak ispitanika starijih od 18 godina. Odstupanja strukture uzorka od strukture ukupne populacije po spolu, dobi i obrazovanju su naknadno korigirana metodom ponderiranja. Standardna greška ukupnog uzorka: ±3,02% uz razinu pouzdanosti od 95%. Istraživanjem su obuhvaćeni ispitanici iz 316 naselja iz svih županija.
